Zemlja je znala, ali poslije smo podijeljeni na stotine spo-ken jezika koji stvaraju barijere među nama, držeći nas odvojene jedni od drugih, svaki u svom malom introvertiranom svijetu.
Nepovjerenje rođeno iz nerazumijevanja bila je naša nehotična sudbina; na taj smo način bili predodređeni da budemo suprotstavljeni. Nismo mogli razgovarati. Bilo je to razdvajanje u najhladnijem obliku. Čak i ako su rođeni iz istog kozmičkog Izvora, braća i sestre nisu mogli izraziti svoje misli i osjećaje I ubrzo su postali neprijatelji. Kako su se stoljeća naslagavala, drevni način ulaska u srce kako bi se iskusio zajednički san izgubio se u izolaciji ljudskog uma.
Ovo je kao sjećanja. Oduvijek ste imali ovo mjesto u svom srcu i ono je i danas tamo. Postojao je prije stvaranja, a postojat će i nakon što zadnja zvijezda zasja svojim sjajnim svjetlom.
Noću kad ulazite u svoje snove, napuštate svoj um i ulazite u svoj sveti prostor svog srca. Ali sjećate li se? Ili se sjećate samo sna?
Zašto vam govorim o tom ;nečemu; što blijedi iz naših sjećanja? Kakva bi bila korist od ponovnog pronalaska ovog mjesta u svijetu u kojem su najveća religija znanost i logika uma?
Zar ne znate da je ovo svijet u kojem su i osjećaji građani drugog reda?
Moram vas podsjetiti tko ste zapravo. Vi ste više nego samo ljudsko biće, puno više. Jer u vašem je srcu mjesto, sveto mjesto na kojem se svijet može doslovno prepraviti svjesnom korekcijom. Ako stvarno želite mir u srcu i ako se želite vratiti kući, pozivam vas u ljepotu vlastitog srca.
Živjeti u srcu, osjećaju, suosjećanju je puno više nego živjeti u umu.
